Insulinska rezistencija: Pobedite je zdravim izborima svaki dan
Insulinska rezistencija (IR) predstavlja metabolički poremećaj u varenju ugljenih hidrata. Češće se javlja kod osoba ženskog pola, a porast broja obolelih je sve veći u populaciji adolescenata i u dobi izmedju 30 i 40. godine života. Glavni uzročnici za pojavu IR su konzumacija brze hrane, slatkiša, gaziranih pića i alkohola.
U većem riziku za nastanak IR su osobe sa prekomernom telesnom težinom i visokim procentom masti u predelu stomaka, kao i oni koji se nedovoljno kreću.
Gojaznost može biti i uzrok i posledica insulinske rezistencije!
Insulin je hormon koji luči pankreas i ima funkciju u dopremanju glukoze iz krvi do ćelija, gde se ona metaoliše i pretvara u energiju.
Insulinska rezistencija nastaje kada ćelije ne reaguju na insulin koji im pankreas doprema kako bi glukozu pretvorio u energiju. Pankreas registruje i dalje visok nivo glukoze u krvi i luči nove doze insulina koji ostaje u cirkulaciji, a glukoza umesto da se pretvara u energiju se deponuje u masti.Za posledicu imamo sve veći porast masnih ćelija u organizmu i povećanje telesne težine.
Visok nivo inuslina koji ostaje u cirkulaciji dovodi do oštećenja tkiva i organskih sistema.
IR karakteriše nekoliko simptoma: osećaj gladi i nakon obroka, pojačana potreba za slatkišima, pojava žedji i suvoća usta, kao i učestalo mokrenje tokom noći.
Nekada insulinska rezistencija može biti prisutna godinama bez ikakvih simptoma.
Pouzdan način utvrdjivanja insulinske rezistencije je test opterećenja glukozom, kojim se u 0, 30, 60, 90 i 120. minutu mere vrednosti glukoze i insulina u krvi. Čitanjem laboratorijskih rezultata IR možemo prepoznati po povišenim vrednostima tromesečnog šećera u krvi Hba1c>5,6 mmol/l kao i povišenim vrednostima triglicerida >2 mmol/l a niskim vrednostima HDL holesterola <0.9 mmol/l.
Ovakvi rezultati povećavaju rizike za nastanak hipertenzije, ateroskleroze, oboljenja štitne žlezde i drugih hroničnih nezaraznih bolesti. IR dovodi do sve češće pojave policističnih jajnika i problema sa plodnošću.
Ukoliko se ne otkrije na vreme i ne leči, IR prelazi u dijabetes tipa 2 (insulin zavisni dijabetes).
Teži oblici insulinske rezistencije leče se farmakološkom terapijom, a od izuzetne važnosti je promena životnog stila i prehrambenih navika.
To podrazumeva dobro izbalansirane obroke u određenim vremenskim intervalima i optimalnu hidrataciju, kao i adekvatnu fizičku aktivnost.
Ishrana osoba sa IR podrazumeva potpuno isključivanje namirnica sa visokim sadržajem prostih šećera i zasićenih masti. Preporučuju se žitarice i proizvodi od punog zrna, a isključuje se belo brašno i proizvodi od njega.
Treba povećati unos nezasićenih masnih kiselina putem ribe, orašastih plodova, hladno ceđenih ulja, a od mesa treba koristiti belo meso i posnu junetinu/teletinu.
Kiselomlečni proizvodi sa sniženim sadržajem masti i mladi sir su dobar izbor.
Treba obezbediti svakodnevni unos svežeg zelenog i lisnatog povrća u vidu salata, a ograničiti unos korenastog povrća.
Birajte voće sa niskim GI kao što su jabuke, citrusi, maline, borovnice, nar, jagode. Suvo voće i voće koje sadži puno šećera kao što su banane, grožđe, lubenica i dinja treba isključiti iz ishrane.
Važno je napomenuti da insulinska rezistencija zahteva celovit pristup, koji uključuje fizičku aktivnost, kontrolu telesne težine i lekarski nadzor. Prehrambene smernice su važan deo tog procesa, ali individualni saveti nutricioniste kao i jelovnici koji su prilagođeni svakoj osobi prema stepenu uhranjenosti, dnevnom ritmu i fizičkoj aktivnosti su ključni za postizanje najboljih rezultata.